Broj stranica: 279
Izdavač: VBZ
Moja ocjena: 4/5
Priča Emme Stonex inspirirana je stvarnim nestankom
trojice čuvara iz svjetionika na škotskom otočju Flannan 1900. godine. Emma je
u svojoj verziji priče promijenila mjesto i vrijeme radnje te donijela jednu
lijepo napisanu, zanimljivu i potpuno nepredvidivu knjigu. Radnja se odvija na
stjenovitoj obali Cornwalla, 1972. godine sa svjetionika nestaju trojica
muškaraca, a cijeli događaj obavijen je velom misterija, a okolnosti pod kojima
su svjetioničari nestali potpuno su nepoznati.
Iza njih ostale su njihove žene, njihove obitelji,
njihovi domovi. Svjetioničari nikada nisu pronađeni, a istina nikada nije izašla
na vidjelo. Postoji nekoliko verzija priče o tome što se muškarcima dogodilo,
no čini se kao da će zauvijek samo njih trojica znati pravu istinu. Sve dok
dvadeset godina poslije poznati pisac ne počne ponovno istraživati ovu priču ne
bi li ju pretočio u roman.
Ovaj roman je puno više od obične misterije, puno više
od priče o nestanku. Detaljno obrađuje tematike poput obitelji, braka, ljubavi,
hrabrosti, demona koji nas prate iz prošlosti, duboko zakopanih tajni,
usamljenosti, boli te oprostu. Sviđa mi se karakterizacija likova i kako je
autorica vješto opisala svu trojicu svjetioničara, baš kao i njihove supruge
koje su ostale živjeti nakon njihova nestanka. I dok je jedna od njih nastavila
sa životom i pronašla novu ljubav, druga se pomirila s muževim nestankom i
prestala težiti za istinom, treća još uvijek živi u nadi da će se njen suprug iznenadno
vratiti baš kao što je i nestao.
Vrlo atmosferična, mračna i napeta priča koja se nešto
sporije razvija, ali ne gubi na zanimljivosti niti u jednom trenutku. Moju je
pažnju držala od početka do kraja, često me rastužila, a još češće potaknula da
razmišljam hoćemo li ikada saznati što se svjetioničarima zaista dogodilo.
Tajne će se otkrivati malo pomalo, priča će se lagano zapetljavati, a kraj će
donijeti potpuno pojašnjenje nastalih događaja, unoseći još malo tuge i boli u ovu
već dovoljno tešku priču.
Jako mi se u ovoj knjizi sviđa kombinacija prošlosti i
sadašnjosti te kombinacija muške i ženske strane priče. Dok u prošlosti pratimo
muškarce na svjetioniku, u sadašnjosti pratimo njihove žene i to kako žive
danas, bez svojih muževa. Tužna je to priča o gubitku, priča o unutarnjim
borbama ljudi koji rade na ovakvim radnim mjestima koja te naprosto psihički
izjedaju, priča o neostvarenim ljubavima, priča o surovoj prirodi koja lako
postane smrtonosna, o tome kako je ponekad bolje ne znati istinu, o tome kako
žive oni koji su ostali nakon gubitka voljenih.
Nemojte očekivati ludu vožnju jer ovo je roman
sporijeg tempa, ali predivno napisan, prepun emocija i lijepih poruka koje se
pamte. Od mene imate preporuku. 😉
Primjedbe
Objavi komentar