Kada pomislite na nekog pjesnika, vjerojatno zamislite
nekog starijeg, s puno životnog iskustva, nekoga tko je naučio u malim, običnim
stvarima uvidjeti puno veće vrijednosti. No autor zbirke pjesama Tiho Sunce
jest mlađahni Petar Šušić, student sociologije, naoko običan momak kojeg puno
više zanima književnost nego neke danas popularne stvari poput društvenih mreža
ili igraćih konzola. Kaže da je pisanje pjesama njegova strast, a glavni uzori
su mu Charles Pierre Baudelaire, Paul-Marie Verlaine, Antun Gustav Matoš
te Dobriša Cesarić. Ovaj splitski autor pravo je osvježenje, jedna mlada osoba
koja je, po svojim stavovima i načinu razmišljanja, prilično drugačija od
svojih vršnjaka.
Zbirka je podijeljena na pet
dijelova: praznine, ljubavna prašina, lišće vječnosti, dani i miris jasena. Na
šezdesetak stranica proteže se pedeset pjesama koje su relativno kratke, pisane
jednostavnim jezikom, ali potiču na razmišljanje. Prožete su emocijama, nadom,
sjetom, a možete ih čitati iznova i iznova; u njima ćete svaki put pronaći neku
novu vrijednost.
Autor u svojim pjesmama piše o ljubavi, prolaznosti vremena, ljudima, ali i mnogim drugim svakodnevnim događajima i stvarima koje većina nas uzima zdravo za gotovo. Ovaj autor pronalazi nešto veliko, nadnaravno u malim stvarima koje nas okružuju i to pretvara u pjesme. Pri tome su one vrlo pitke, emotivne, a u svakoj pjesmi osjeća se mir, sklad, jednostavnost riječi koje pak imaju vrlo veliko značenje kada ih se spoji u pjesmu.
Njegove pjesme možda nisu moderne, možda nisu preplavile društvene mreže, ali moć koju imaju ogromna je. Ove pjesme su bezvremenske, razumljive svima, jednostavne, a opet toliko složene i emotivne. S jedne strane djeluju opuštajuće i umirujuće na čitatelja, a s druge strane potiču na razmišljanje i jako dugo ostaju u mislima. Preporučam vam ovu divnu zbirku pjesama, a autoru želim puno uspjeha sa željom da još koja njegova zbirka ugleda svjetlo dana. 😉
Primjedbe
Objavi komentar