Kći kralja močvare, Karen Dionne

Broj stranica: 310

Izdavač: Sonatina naklada

Moja ocjena: 8/10

Helena Pelletier naizgled je mlada žena iz susjedstva koja živi s mužem i dvije kćerkice, radi posao koji ju čini sretnom i po ničemu puno ne odskače od drugih. Međutim, Helena ima tajnu koju skriva čak i od svog muža, a ponekad mi se činilo da ju pokušava sakriti i od same sebe. Ona je naime dijete silovane žene; žene koju je njen zatočenik, Helenin otac godinama držao zatočenu u zabačenoj kolibi na potpuno izoliranom, močvarnom djelu michiganskog sjeverozapadnog poluotoka. Helena je tamo odrastala do svoje dvanaeste godine, kada je zajedno s majkom uspjela pobjeći, a njen otac, zloglasni kralj močvare, silovatelj, ubojica i otmičar, napokon je završio iza rešetaka.

Sada kada živi sretnim životom sa svojom obitelji, čini se kao da ništa ne može poći po zlu. No jednog sasvim običnog dana, Helena na vijestima čuje najgoru moguću vijest: njen otac je pobjegao iz zatvora i izgubio mu se svaki trag na močvarnom području kojega ovaj čovjek savršeno poznaje. Tijekom života u kolibi, Helenu je otac naučio lovu, ribolovu i mnogim drugim vještinama koje su presudne za opstanak na ovakvom području. Ipak, nikada u tome nije postala bolja od njega. No kada započne policijska potraga za čovjekom koji ponovno traga za Helenom i prijeti njenoj obitelji, ona zna da postoji samo jedna osoba koja ga na tom području može pronaći, a to je upravo ona.

Započinje silovita igra mačke i miša u kojoj pratimo ženu spremnu na sve kako bi obranila svoju obitelj. Jednom mu je uspjela pobjeći i ne smije dopustiti da joj ponovno uništi život. Dok pratimo njenu potragu za ocem, autorica vješto ubacuje i Helenina prisjećanja na djetinjstvo, pa nam tako opisuje teške uvjete u kojima su živjeli, očeva loša raspoloženja i česta zlostavljanja, mukotrpne potrage za hranom i slično. No koliko god bilo teško, to je jedino djetinjstvo koje je Helena imala i ona ga svejedno pamti po lijepim stvarima. Po svemu onome što ju je njen otac naučio, diveći se tom čovjeku, kralju močvare, majstoru preživljavanja. Dok je bila dijete, za Helenu je njen otac bio idol; pametan, spretan i vrlo dobar u svemu što radi; obožavala je sve ono što je on predstavljao, upijajući svaku riječ koju joj je govorio. Njegove loše strane, njegovu grubost i kažnjavanja prihvaćala je kao nešto normalno, ne znajući da je život koji živi sve samo ne normalan. A kako bi i mogla znati; odrastajući na takav način, Helena nije mogla znati da izvan svega toga postoji jedan potpuno drugačiji svijet iz kojeg je njena majka na silu odvedena i prisiljena živjeti sa svojim silovateljem daleko od svega i svih.

Ova knjiga na dijelove je vrlo teška za čitanje, lako će vas izbaciti iz neke vaše ugodne zone, a vrlo detaljnim prizorima prirode, osjećat ćete se kao da ste i vi jedan od glavnih likova. Cijelo vrijeme tijekom čitanja pratio me neki nelagodan osjećaj, neka jeza i težina koju osjećate dok čitate o Heleninom djetinjstvu. Autorica vrlo vješto opisuje životinjski i biljni svijet koji obitava na močvarnom području, iznoseći pritom sve ljepote, ali i opasnosti života na ovako zabačenom dijelu svijeta. To uvelike doprinosi kvaliteti ove knjige; zaista je lako zamišljati sve ono što opisuje i osjećati se kao to stvarno i doživljavate.

Voljela bih da nam je autorica možda malo detaljnije okarakterizirala neke od sporednih likova; poput njene majke ili njenog muža. O njima zapravo doznajemo jako malo, a nekako sam tijekom čitanja bila željna saznati više o njima, ne bi li se malo više zbližila i s ostalim likovima, ne samo s Helenom. No svakako razumijem da je ovo prvenstveno Helenina priča, pa je stoga sva pozornost usmjerena na nju. Ona je osoba koja se bori sa svojim dvjema stranama: jedna strana je ono dijete u njoj koje još uvijek voli svog oca, jer ona ne zna drugačije, za nju je to djetinjstvo bilo baš onakvo kakvo je trebalo biti i ona je u močvari bila sretna; druga strana je hrabra, svjesna i pametna žena u koju je odrasla, žena koja se bori rukama i nogama za svoju obitelj i neće dopustiti da im se išta dogodi. Te njene dvije strane osjećamo od početka do kraja knjige, tu složenost njenih osjećaja koji se bore za prevlast, njen razum koji jedini ispravno govori i njenu hrabrost koja ju ponovno vodi u močvaru, ne bi li ovaj put zauvijek završila priču sa svojim ocem.

Ovaj roman za mene je prvenstveno psihološka obiteljska drama, a potom triler. Ovo je priča o teškom odrastanju, o patnji, zlostavljanju, zatočeništvu, o prošlosti koja ne blijedi i tajnama koje žarko žele izviriti na površinu. Dakako, ovo je roman i o ljubavi i obitelji. Od prve do zadnje stranice prevladava napetost i nemojte se začuditi ako ju pročitate u jednom danu. Zasigurno nije najzanimljivija knjiga ove tematike koju sam čitala, ali vrijedna čitanja dakako jest. Inspirativna, jeziva, podjednako teška, ali i lijepo napisana, ova knjiga čita se brzo i pamti dugo. Potiče na razmišljanje, potpuno okupira vašu pažnju i ostaje u mislima danima nakon čitanja. Od mene svakako imate preporuku.