Djevojka iz pisma, Emily Gunnis

Broj stranica: 346

Izdavač: Mozaik knjiga

Moja ocjena: 7/10

Svoj primjerak pronađite OVDJE

Samantha Harper mlada je novinarka koja jako želi napredovati u svom poslu i očajnički traži priču koja će ju proslaviti. Kada kod svoje bake pronađe pismo staro preko 60 godina, Samanthini instinkti govore kako je ova priča vrijedna istraživanja. U pismu mlada majka Ivy očajnički moli da ju netko spasi iz samostana Svete Margarete u koji je dovedena zbog maloljetničke trudnoće koja se 50-tih godina prošlog stoljeća smatrala izrazito sramotnom i neprihvatljivom u društvu. Takve bi djevojke boravile u ovom samostanu kako bi svoju obitelj lišile svake daljnje sramote vezane uz svoju trudnoću.

Ubrzo saznajemo kako je samostan Svete Margarete bio sve samo ne samostan; tamo su časne sestre fizički i psihički zlostavljale trudne djevojke i tjerale ih da rade teške poslove doslovno do poroda. Rađale bi same u teškim mukama, a odmah nakon rođenja njihovu bi djecu časne sestre odnijele od njih. Kasnije su bile prisiljene potpisati pristanak da djecu daju na posvajanje. Samantha će se, kada shvati značaj ove priče, baciti u potragu za osobama iz samostana kako bi otkrila pravu istinu o ovom mjestu, no kada sazna da se samostan ruši za dva dana, prisiljena je brzo reagirati i sve istražiti prije nego zgradu sravne za zemljom.

I eto tu već dolazimo do nekih stvari koje mi se nisu svidjele u ovoj knjizi. Premda stvarno obrađuje odličnu temu i svaka čast autorici koja je napravila vrhunsko istraživanje kako bi sve to realno dočarala u knjizi, meni cijela priča nije dobro napisana. Kao prvo Samantha ima dva dana da otkrije nešto što se događalo prije 60 godina i o tome nema baš nikakve informacije, osim tog bakinog pisma. Yeah right! I naravno da će ona u tome uspjeti. Minute će trajati kao sati, sati kao dani, Samanthi će gotovo sve ići na ruku i ona će u roku dva dana saznati potpunu istinu o samostanu. Uz to još, od početka je jasno da i ona sama ima neke veze sa samostanom. A pismo joj je kao baš slučajno palo u ruke.

Eto tih nekoliko rupa u knjizi meni je bilo dovoljno za sedmicu, međutim ne kažem da knjiga nije vrijedna čitanja. Dapače, istodobno je napeta, zanimljiva i dirljiva, a priča vas okupira već od prve stanice. Sve je prepuno misterija i neočekivanih obrata, a prilično brza radnja dovest će vas do iznenađujućeg završetka. Loše mi je i to što obiluje likovima među kojima je teško razaznati bitne od nebitnih.

Kako i sama autorica kaže, ova emotivna i prilično potresna priča utemeljena je na stvarnim događajima. Premda je samostan Svete Margarete u potpunosti izmišljen, puno je sličnih domova i samostana u kojima su mlade trudnice proživljavale vrlo slične strahote samo šezdesetak godina unazad i to najviše na području Irske i Ujedinjenog Kraljevstva. Zaista je nevjerojatno da su djevojke morale podnositi takvo nešto prije samo pola stoljeća i da su se toliko malo cijenile žene koje u sebi nose novi život; dapače njih se kažnjavalo zbog toga. Iako su neki elementi smanjili moj ukupan dojam, knjigu svejedno preporučam i nadam se da će se naći na vašim policama.