Nađi me, André Aciman

Broj stranica: 248
Izdavač: Sonatina naklada
Moja ocjena: 8/10
Svoj primjerak pronađite OVDJE



Nađi me nastavak je svjetskog bestselera Zovi me svojim imenom u kojem je Aciman iznio jednu predivnu, ponešto drugačiju ljubavnu priču tužnog završetka. Čitajući komentare na nastavak, neki su zadovoljni, a neki smatraju da je nepotreban. Ja sam pak uživala u čitanju, ako ništa drugo onda zbog predivnog stila pisanja koji se rijetko viđa. Neki dijelovi možda jesu manje bitni, no knjigu općenito nikako ne smatram nepotrebnom.

U knjizi Zovi me svojim imenom imali smo prilike upoznati dva kompleksna lika, Elija i Olivera, a priča je pratila njihovu zabranjenu ljubav. Ta priča imala je tužan završetak, no Aciman joj ovom knjigom daje drugu priliku.



Iako su prošle godine od njihovog zadnjeg susreta, Oliver i Elio nikada nisu prestali razmišljati jedan o drugome. Krenuli su u novi život, ne zaboravivši na ono štu su skupa doživjeli. Oliver sada živi u New Yorku sa suprugom Micol, dok Elio živi u Parizu i tamo upoznaje Michaela, šarmantnog odvjetnika puno starijeg od njega, no to ga ne sprječava da se s njim upusti u strastvenu vezu.


Knjigu je autor podijelio u četiri dijela, svaku nazivajući glazbenim nazivima: Tempo, Cadenza, Capriccio i Da capo. Jedina moja zamjerka je to prvo poglavlje, najdulje od svih, koje je autor posvetio Samuelu, Eliovom ocu. Ono što me u tom poglavlju ostavilo bez daha jesu opisi krajolika dok ostatak poglavlja smatram pomalo nebitnim za priču o Oliveru i Eliju. Drugi dio autor je posvetio Eliju i njegovom životu u Parizu, dok se treći dio odnosi na Olivera koji sada ima suprugu i djecu, ali nikako ne zaboravlja svoju staru ljubav. Četvrti dio donosi odgovore na pitanja o odnosu Olivera i Elija, odnosno u ovom ćemo poglavlju napokon čitati o onome što iščekujemo kroz cijelu knjigu.

Aciman će čitatelje ponovno povesti u jednu neočekivanu avanturu, prepunu zanimljivih dijaloga, predivnih opisa krajolika i atmosfere, strastvenih scena, nostalgičnih misli i sočnih emotivnih detalja. Kada se sve to zbroji, Aciman ponovno postiže to da se čitatelj osjeća kao da je on sam dio knjige, a upravo u tome i jest ljepota njegovih djela. André Aciman odličan je u prikazivanju osjećaja i ljudskih najintimnijih detalja. Ovu knjigu napunio je s puno ljubavi, strasti i emocija. Njegov elegantni, umjetnički stil pisanja je nešto što se ne zaboravlja.

Komentari