Naslov: Nakon svršetka
Autor: Clare Mackintosh
Broj stranica: 412
Cijena: 119,90 kn
Izdavač: Mozaik knjiga
Moja ocjena: 10/10
Ovu recenziju uspjela sam napisati tek
tjedan ili dva nakon što sam pročitala knjigu. U tom periodu nisam niti
pomišljala na čitanje neke nove knjige jer je ova ostavila toliko jak dojam na
mene i jednostavno mi je trebalo vremena da sve sjedne na svoje mjesto, da o
svemu još malo razmislim i da prestanem toliko jako doživljavati sve ono što su
glavni likovi ove priče proživjeli. Vjerujem da će se svaki roditelj složiti sa
mnom; ovu knjigu nemoguće je čitati, a da se u panici ne pitate što bi bilo da
se ovo dogodi vašem djetetu.
Max i Pip roditelji su dvogodišnjeg
Dylana i, kao i svi mi, misle da se takve stvari ne događaju njima. No upravo
se to dogodi. Njihovom sinu dijagnosticiran je tumor na mozgu, a njihov
idiličan život u trenutku je razoren. Nakon tjedana i tjedana liječenja,
operacija i kemoterapije, prognoze nisu dobre; tumor se širi i već je
terminalno oštetio Dylanov mozak, a svaka daljnja operacija značila bi prevelik
rizik za njegov život. Doktori roditeljima daju dvije opcije: prestati s liječenjem
i Dylanu omogućiti dostojanstvenu smrt ili nastaviti s intenzivnim liječenjem i
uz puno muke i bolova za Dylana, pokušati što je moguće više produljiti njegov
život.
Dok Max smatra da je svaki dan više s
njegovim sinom dragocjen i da vrijedi pokušati sa svim mogućim terapijama nebi
li Dylan poživio još koju godinu, Pip smatra kako je Dylan previše propatio do
sada i kako je vrijeme da ga puste da ode jer ne može više gledati kako njeno
dijete trpi tolike bolove. Obzirom da roditelji nisu suglasni u svojoj odluci,
nju će u konačnici morati donijeti sud.
Max i Pip žele drugačiju budućnost za
svog sina i upravo to će unijeti potpuni kaos u njihov brak i njihovu obitelj.
Kako se razilaze njihove odluke oko Dylana, tako se pomalo razilaze i njih
dvoje i upravo ovdje autorica nam je vješto prikazala kako se jedna ljubav i
jedna veza mogu srušiti u trenutku, ma kako god jaka bila do sada.
Autorica će nam kroz dva dijela knjige
(prije i poslije) i kroz dvije perspektive (Max i Pip) ispričati ovu vrlo
zanimljivu priču koja će se negdje oko polovice knjige razdvojiti na dvije
strane. Što bi bilo da je sud presudio u Maxovu korist i u Pipinu korist. Na
kraju krajeva, autorica će nam pokazati kako je to sudbina zamislila, neovisno
o njihovim željama i odlukama.
Zašto? Zašto bi ijedan roditelj ikada
trebao odlučivati o tome hoće li držati dijete živim na aparatima ili ga
pustiti da umre? To pitanje ne mogu izbaciti iz glave. Jednostavno nije fer!
Ubija me pomisao da moram birati između smrti djeteta ili djeteta koje ne zna
za sebe i „živi“ na aparatima. Kako pustiti dijete da umre i nakon toga
nastaviti živjeti? Što bi te točno nakon toga trebalo činiti živim i dati ti volju
za životom? Kako izgleda život nakon gubitka djeteta i je li se moguće ikada
oporaviti od toga? Milijun ovakvih pitanja ostaje vam u glavi dugo, dugo nakon
što pročitate posljednju stranicu ove knjige.
Tužna, jako teška, ali zaista jako
jako divna priča. Iako donosi toliko boli, ovo je u konačnici priča o novim
počecima, priča o oprostu i ljubavi, a ponajviše o hrabrosti. Odlično napisana
priča u kojoj se isprepliću ljubav, smrt, novi život, brak, obitelj,
roditeljstvo i nezamislivo teške odluke koje nitko od nas nikada nebi trebao
donositi. Ono što dodatno otežava čitanje ove knjige jest činjenica da je
napisana na vlastitom iskustvu i to će vam autorica i otkriti u svojim
bilješkama na samom kraju knjige. Pripremite se na jake emocije i puno, puno
suza, ali i puno pozitivnih misli koje nam je autorica uspjela poslati čak i
nakon ovako teške tragične situacije. Knjiga se čita brzo i koliko god teška
bila, zaista sam zahvalna autorici koja je jednu toliko bolnu, osobnu priču
podijelila sa svima nama. Ova se knjiga mora naći na vašim policama!
Primjedbe
Objavi komentar