Autor: Iva Kolega
Broj stranica: 259
Cijena : 99,00 kn
Izdavač: Fokus
Moja ocjena: 8/10
Na spomen obitelji većina nas
sigurno će pomisliti na bliske osobe, na sretno djetinjstvo, na ljubav, sreću,
sigurnost i toplinu doma u koji se uvijek rado vraćamo. No što ako vas spomen
obitelji asocira na strah i nasilje, a vi po tom pitanju ne činite baš ništa?
Upravo takva priča događa se u peteročlanoj obitelji koju opisuje autorica Iva
Kolega u romanu Sjeme tame.
Možda je nakon svog prvog romana Ljubavna glad, objavljenog 2015.godine,
ostala prilično nepoznata široj javnosti, mlada Zadranka Iva Kolega nakon ovog
romana sigurno će biti poznata svim knjigoljupcima, ali i široj populaciji. Već
sada s nestrpljenjem iščekujemo neko novo njeno štivo.
Autorica navodi da su je na
knjigu potaknule priče o nasilju koje svakodnevno čitamo, ali nekako uvijek
mislimo da se to događa daleko od nas. Priča romana prati pet članova jedne
nesretne, disfunkcionalne obitelji u kojoj jedan roditelj predstavlja strah i
trepet, a drugi roditelj potpunu pasivnost i okretanje glave od situacije u
kojoj su se našli. Troje djece žrtve su nasilnog oca Saše, glave obitelji koji
je vječno pod stresom zbog posla i radnih kolega, pa često posegne za alkoholom
ili nekom od svojih ljubavnica. Ali to je sve opravdano jer, za razliku od
njegove supruge Iris, on radi, donosi novce doma i prehranjuje svoju obitelj.
Iris je majka i kućanica koja,
zbog ekonomske sigurnosti koju im Saša omogućuje, trpi njegovo fizičko i
psihičko zlostavljanje, njegova pijanstva i povratke kući u gluho doba noći.
Starija kći Diana davno je pobjegla od kuće s dečkom u Njemačku, dok se mlađa
kći školuje u drugom gradu. Sa Sašom i Iris sada živi samo Luka, desetogodišnje
dijete koji ni samo ne za da ono što proživljava u obitelji nikako nije
normalno.
Iris se posvetila održavanju
kućanstva i odgoju djece, a dane započinje ispijanjem kave i čitanjem crne
kronike. To ju na neki način tješi i smiruje jer tako zna da stvari ipak mogu
biti puno gore. Lakše je trpiti muževa zlostavljanja kad pročitaš grozne priče
o tuđim sudbinama. Kada naiđe na vijest o silovanju koje se dogodilo u njenom
gradu, Iris počinje sumnjati u vlastitog muža koji je baš te noći bio izvan
kuće. Ubrzo se vijest ponavlja, dogodilo se još jedno silovanje, a njena sumnja
u Sašu sve je veća. Čekajući iduću vijest o silovanju, ne bi li se njena sumnja
potvrdila, Iris će dočekati vijest koja će biti puno strašnija od ove.
Iako se radi o mračnom
psihološkom trileru s elementima obiteljskog nasilja, ovaj roman nema neke
osnovne karakteristike tog žanra. Ovdje je negativac poznat od samog početka,
nema naglih i neočekivanih preokreta, nema puno nepoznanica i neizvjesnosti.
Iako se radnja vrti oko samo pet likova i unutar svega pet dana, autorica je
svejedno uspjela postići to da se knjiga čita u jednom dahu. To samo ukazuje na
iznimnu kvalitetu njenog pisanja i moći da zadrži pažnju čitatelja od prve do
zadnje stranice iako već na početku možete pretpostaviti u kojem smjeru će
priča teći.
Lik kućanice i majke Iris u ovoj
me se knjizi posebno dojmio. Ne mogu reći da ostali likovi nisu uvjerljivi i
prilično psihološki dorađeni, ali autorica se posebno potrudila da Iris ostavi
dojam osobe koja okreće glavu od nasilja i ne poduzima apsolutno ništa. Njena
pasivnost toliko je iritantna da će te se puno puta zapitati je li Iris stvarno
propustila istinu ili je nekako od početka sve znala, ali ipak odlučila ništa
ne poduzeti. Kako je moguće da jedna majka ne odluči zaštititi vlastitu djecu? Uvijek
postoji izlaz iz ovakvih situacija. Zašto je Iris odlučila praviti se kao da
nema izbora?
Ovo je triler koji neće donijeti
šokantno otkriće i na zadnjim stranicama prikazati negativca, ali je zato
triler koji vam dugo neće izaći iz glave. Ovaj roman potiče na duboko
razmišljanje i ukazuje na to da se nasilje u obitelji često događa tamo gdje ga
uopće ne očekujemo. Na nekim dijelovima je zaista težak i mučan za čitanje, ali
bez takvih dijelova to ne bi bilo to i ne bi imao takav utjecaj na čitatelja. Bili
ljubitelji ovakvih romana ili ne, svakako od mene imate preporuku jer smatram
da je ovo roman koji nosi puno poruka, vraća nas u realnost koja često nije
lijepa i uči nas da ne treba okretati glavu od nasilja nego reagirati i
pokušati pomoći, a ne čekati da to učini netko drugi.
Primjedbe
Objavi komentar