Tetovirer iz Auschwitza, Heather Morris

Naslov: Tetovirer iz Auschwitza                          

Autor: Heather Morris

Broj stranica: 243

Cijena : 99,00 kn

Izdavač: Fokus

Moja ocjena: 10/10

U travnju 1942. godine Lali, Židov iz Slovačke, zarobljen je i odvežen u logor Auschwitz, a do njegova oslobođenja proći će više od tri godine. Za razliku od velike većine zarobljenika koji su pogubljeni čim su doveženi u logor, Lali je odabran za robovski rad u zamjenu za život, a u kraćem periodu postao je tetovirer; pridošlicama u logor tetovirao je brojeve koji su tada predstavljali njihova glavna obilježja. Tog dana, na ruku žene s najljepšim očima koje je ikada vidio, istetovirao je broj 34902 i odlučio da će oboje preživjeti ovaj pakao.

Kako nam je i sam Lali predočio na početku knjige, zarobljenici su u Auschwitz dopremani u stočnim i teretnim vagonima u kojima bi putovali danima, bez vode i hrane. Po dolasku u Auschwitz, velika većina žrtava bi odmah bila preusmjerena u plinske komore, dok se tek manji dio birao za robovski rad. Tetoviranje zatvorenika provodilo se kako bi se na taj način obilježavali i grupirali po logorima, a dodatna dehumanizacija istaknuta je tako što su se zatvorenici na svakodnevnim postrojavanjima morali odazivati po brojevima umjesto imenima.

Moram priznati da me ova knjiga prilično zainteresirala za sva događanja u Auschwitzu pa sam tijekom čitanja knjige dodatno čitala o broju žrtava i uvjetima u kojima su živjeli. Prema službenim podacima, u ovom je logoru ubijeno preko 1,1 milijun ljudi, a prema neslužbenim podacima brojevi često idu i do 2-3 milijuna. Podatak da je toliko ljudi pogubljeno se kroz knjigu može i osjetiti, budući da su zatvorenici ubijani na svakom koraku, čim bi prestali biti korisni ili se razboljeli. Autor je Lalijevu priču zaista vjerodostojno prikazao, tako da ćete tijekom čitanja osjetiti jezu i strahote kroz koje su zatvorenici prolazi, a na mahove će vam knjiga biti mučna i teška za čitanje.

Osim priče o zarobljenicima i uvjetima u kojima su živjeli, ili bolje reći preživljavali, ovaj roman donosi i predivnu ljubavnu priču koja se razvija unatoč situaciji u kojoj se Lali i Gita nalaze, bez mogućnosti da ijedan trenutak budu sami. Ovo je ljubavna priča koja u pozadini skriva iskonski strah za vlastitim životom. Zarobljenici provode dane u logoru ne znajući hoće li dočekati kraj dana ili sljedeće jutro.

Lali nam kroz svoju priču detaljno opisuje uvjete u kojima je živio u Auschwitzu zajedno s drugim žrtvama. Najčešće su spavali na podu, radili teške fizičke poslove i po vrućini i po zimi, svakodnevno su bili izgladnjivani, bez vode, bez čiste odjeće. Zarobljenike su ubijali najčešće streljanjem, vješanjem, plinskom komorom ili izgladnjivanjem, a svaki neposluh kažnjavao se najčešće bičevanjem.

Sve ove scene autor nam predočava kroz Lalijevu priču, a neke od njih i sam je doživio kada je bio uhvaćen kako pomaže drugima noseći im hranu. Vjerujem da će i na vas, kao i na mene, Lali ostaviti veliki trag jer je njegova dobrota u ovakvim uvjetima zaista nevjerojatna. Lali je hrabar čovjek koji je nastojao u svemu vidjeti dobro, ostati optimističan, vjerovati u budućnost izvan logora, a ponajviše od svega želio je pomoći drugima makar time riskirao vlastiti život.

Ljubav koja proizlazi iz ove priče zaista je nevjerojatna, nadasve nemoguća, a opet toliko jaka. Ljubav je to koja vraća nadu u život, ljubav zbog koje činiš i ono što smiješ i što ne smiješ. Neiskvarena ljubav koja ne zna za zlo; upravo je to ono što je Laliju i Giti dalo snagu da izdrže sve ono čemu su bili izloženi tri godine u logoru.

Tetovirer iz Auschwitza je roman koji će čitatelja duboko ganuti, rasplakati više puta i navesti na mnogobrojna razmišljanja. Ovaj roman slavi slobodu i ljubav, čini nas poniznima i sretnima što imamo sve ovo što imamo. Ovo je svjedočanstvo jednom od najgorih i najtužnijih događaja u ljudskoj povijesti, a istodobno i ljubavna priča bez granica, bez razmjera i ograničenja, bez početka i kraja.

Ne možete pročitati ovu knjigu, a ne zapitati se koliko je još ovakvih priča neispričanih zbog straha za vlastiti život. Ne možete ju pročitati, a da više puta u glavi ne zamislite sve scene koje autor prepričava, sve oblike ubijanja i mučenja zatvorenika, uvjete u kojima su živjeli i radili. Premda ostavlja određenu težinu i gorčinu nakon čitanja, ne može se poreći da je ova knjiga nadasve optimistična, da vraća vjeru u dobro u ljudima i ljubav iznad svega.