Kemija srca priča je o dvoje tinejdžera, sasvim drugačijih, a opet i dosta sličnih. Priču nam donosi sedamnaestogodišnji Henry i bilo je baš zanimljivo pratiti priču s muškog stajališta. Djevojka je Grace Town, novopridošlica u njegovom razredu, na prvi pogled nimalo privlačna, no Henry u njoj vrlo brzo prepoznaje nešto vrlo zanimljivo, nešto što drugi ne vide. Spojeni su u srednjoj školi gdje su izabrani da zajedno rade kao urednici školskih novina i tako se malo-pomalo upoznaju i zbližavaju.
Svidjela mi se karakterizacija likova i njihov odnos
koji je postajao sve složeniji svakim danom. Svidjelo mi se kako su jedno u
drugome našli nešto što ljudi sa strane ne vide ili ne razumiju. Svidjelo mi se
kako ovo nije tipična priča o prvoj ljubavi nego priča o ljubavi koja liječi
sve rane i briše svu bol. Puno toga mi se zapravo svidjelo u ovoj knjizi i
nisam očekivala da ću toliko uživati čitajući ju.
Iako su neki dijelovi tužni i stvarno sam čitala s
knedlom u grlu, ovo je jedna predivna priča sa završetkom koji me ostavio bez daha
i o kojoj sam još dugo razmišljala. Istovremeno lijepa i emotivna, ovo je
snažna priča o kemiji između dvoje vrlo zanimljivih ljudi. Bavi se raznim
problemima s kojima se mladi danas susreću, a puno toga proživljavaju sami. Ovo
je podjednako poučan i zanimljiv roman koji potiče na razmišljanje, a dugo
ostaje u sjećanju. Od mene svakako imate preporuku. 😉
Primjedbe
Objavi komentar