Sumnja je odličan psihološki triler koji je okupirao
moju pažnju već na prvim stranicama. Poglavlja su kratka, brzo se izmjenjuju, a
ja sam samo okretala stranice i za čas došla do samog kraja. U glavnoj ulozi je
Blythe Connor, novopečena majka koja silno želi biti savršena mama svojoj kćeri
Violet, no od prvog dana njihov odnos ne ide u tom smjeru.
Autorica nam, izmjenjujući poglavlja iz sadašnjosti i
prošlosti, prikazuje kako su majčinstvo doživjele Blythina majka i baka, te već
tada shvaćamo kako su to tri generacije žena i majki koje se u tom „poslu“ nisu
dobro snašle i nisu ispunile očekivanja okoline. I tu opet dolazimo do onog čestog
zaključka, a to je da smo mi kao društvo krivi zbog tolikog pritiska kojeg
stavljamo na žene i od svih njih očekujemo da budu majke, da se tome potpuno predaju
i budu savršene za svoju djecu. Zašto uporno od svih žena tražimo da budu rođene
za majčinstvo kada je sasvim normalno ako to nisu?
Blythe nikada nije imala majku kakvu je željela,
nikada nije imala njenu pažnju i ljubav u onolikoj mjeri koliko joj je to trebalo.
Može li ona uopće dati svom djetetu ono što nikada nije osjetila od svoje
majke? Dok u odnosu s kćerkom ne pronalazi sebe kao majku, niti nju kao dijete
koje ju uopće treba, u odnosu sa svojim drugim djetetom, sinom Samom, upoznaje
pravu, predivnu stranu majčinstva koja ju ispunjava ljepotom koju ništa na ovom
svijetu ne može zamijeniti. No kada ovu obitelj zadesi strašna nesreća, Blythe
ne zna koga se treba bojati; sebe ili svoje kćeri.
Priča je podjednako tužna, potresna, zastrašujuća,
zanimljiva i emotivna. Autorica je u samo jednoj knjizi uspjela obraditi toliko
tema; od trauma i emocija s kojima se žene susreću kao majke, odnosa između
dvoje ljudi koji započinje velikom ljubavi, a završava potpunim krahom, odgoja
djece koji nikada ne može biti savršen koliko god se mi trudili, vrlo
iscrpljujućih očekivanja okoline koje čine da se osjećamo manje vrijednima i
neuspješnima do teških trenutaka koje roditelji, naročito majke, proživljavaju
gotovo svakodnevno, a o njima se rijetko priča. Intenzivan psihološki triler
sporije radnje, ali se svejedno brzo čita i potiče na razmišljanje. Meni je
nakon čitanja još dugo, dugo bio u mislima. Od mene imate veliku preporuku.
Primjedbe
Objavi komentar