Sumnja, Ashley Audrain

Broj stranica: 289
Izdavač: Profil
Moja ocjena: 5/5


Sumnja je odličan psihološki triler koji je okupirao moju pažnju već na prvim stranicama. Poglavlja su kratka, brzo se izmjenjuju, a ja sam samo okretala stranice i za čas došla do samog kraja. U glavnoj ulozi je Blythe Connor, novopečena majka koja silno želi biti savršena mama svojoj kćeri Violet, no od prvog dana njihov odnos ne ide u tom smjeru.

Autorica nam, izmjenjujući poglavlja iz sadašnjosti i prošlosti, prikazuje kako su majčinstvo doživjele Blythina majka i baka, te već tada shvaćamo kako su to tri generacije žena i majki koje se u tom „poslu“ nisu dobro snašle i nisu ispunile očekivanja okoline. I tu opet dolazimo do onog čestog zaključka, a to je da smo mi kao društvo krivi zbog tolikog pritiska kojeg stavljamo na žene i od svih njih očekujemo da budu majke, da se tome potpuno predaju i budu savršene za svoju djecu. Zašto uporno od svih žena tražimo da budu rođene za majčinstvo kada je sasvim normalno ako to nisu?


Blythe je u braku s Foxom, čovjekom kojeg neizmjerno voli i ponajviše se zbog njega trudi biti majka kakvu bi svako dijete poželjelo. No Violet je od prvog dana dijete koje jednostavno ne surađuje. S ocem funkcionira savršeno, ali s majkom se nikako ne podudara. I opet dolazimo do onoga što okolina i društvo očekuju: dijete bi najviše od svih trebalo tražiti i voljeti svoju majku, no što ako nije tako? Zašto automatski pomislimo da je majka kriva, ne može li nekad, samo nekad, zaista problem biti u djetetu?

Blythe nikada nije imala majku kakvu je željela, nikada nije imala njenu pažnju i ljubav u onolikoj mjeri koliko joj je to trebalo. Može li ona uopće dati svom djetetu ono što nikada nije osjetila od svoje majke? Dok u odnosu s kćerkom ne pronalazi sebe kao majku, niti nju kao dijete koje ju uopće treba, u odnosu sa svojim drugim djetetom, sinom Samom, upoznaje pravu, predivnu stranu majčinstva koja ju ispunjava ljepotom koju ništa na ovom svijetu ne može zamijeniti. No kada ovu obitelj zadesi strašna nesreća, Blythe ne zna koga se treba bojati; sebe ili svoje kćeri.


Ova knjiga na savršen način prikazuje predivne, ali i zastrašujuće strane majčinstva i odnosa između dvoje ljudi kada se između vas nađe jedno malo, bespomoćno biće. Najviše me se dojmio način kako je autorica prikazala razliku između majčinstva i očinstva, odnosno koliko se, nakon rođenja djeteta, život promijeni majci, a koliko ocu. U nekim trenucima sam zaista suosjećala s Blythe kao majka s majkom, dok sam u drugim trenucima strepila za život njene djece. Sumnje koje su se u njenoj glavi rađale zaista su bile realne, a njen strah gotovo opipljiv. Prevrtljiva priča koju je autorica stvorila poticala je u meni gomilu emocija i strahova. Do samog kraja nisam znala tko u ovoj priči nije dobar; dijete ili majka. 

Priča je podjednako tužna, potresna, zastrašujuća, zanimljiva i emotivna. Autorica je u samo jednoj knjizi uspjela obraditi toliko tema; od trauma i emocija s kojima se žene susreću kao majke, odnosa između dvoje ljudi koji započinje velikom ljubavi, a završava potpunim krahom, odgoja djece koji nikada ne može biti savršen koliko god se mi trudili, vrlo iscrpljujućih očekivanja okoline koje čine da se osjećamo manje vrijednima i neuspješnima do teških trenutaka koje roditelji, naročito majke, proživljavaju gotovo svakodnevno, a o njima se rijetko priča. Intenzivan psihološki triler sporije radnje, ali se svejedno brzo čita i potiče na razmišljanje. Meni je nakon čitanja još dugo, dugo bio u mislima. Od mene imate veliku preporuku.

Primjedbe