Smola, Ane Riel

Broj stranica: 246
Izdavač: Vorto Palabra
Moja ocjena: 3/5



Što više čitam tuđe dojmove o ovoj knjizi, to više shvaćam da nas je ova knjiga podijelila na one kojima je super i na one na koje je ostavila neki osrednji, mlaki dojam. Ja se svrstavam u ovu drugu kategoriju. 😀 Moji su osvrti uvijek iskreni i ne podilaze nikome, ni izdavačima ni čitateljima, pa je tako i ovaj osvrt jedan iskren, subjektivan dojam o knjizi koja je poprilično razvikana i o kojoj se puno priča. Ako itko očekuje da mi se sve knjige sviđaju i svima dajem petice, neka odmah odustane od čitanja. 😊


O samoj radnji ne bih puno pisala, mislim da svi zainteresirani za ovu knjigu već znaju o čemu se radi. Priču započinje Liv, djevojčica iz jedne vrlo čudne obitelji u kojoj, brzo ćete shvatiti, ništa nije kako bi trebalo biti. Koliko god na dijelove bila teška i odvratna, ova priča u središtu nosi jednu veliku ljubav koja je prerasla sve granice normalnog i nepovratno otišla u krivom smjeru. Već u prvim rečenicama shvatit ćete da se radi o poremećenoj obitelji koja živi izoliranim načinom života i unutar koje se događaju neke vrlo čudne stvari. Ali to baš i nije nešto novo po pitanju tematike, zar ne?

Moje osobno mišljenje o ovoj knjizi jest da nije loša, ali niti približno onoliko dobra koliko sam mislila da će biti. Nemam zamjerku na stil pisanja i mislim da se knjiga brzo čita i okupira pažnju čitatelja od samog početka do kraja, a ono po čemu ju pamtim jesu te neke gnjusne, uznemirujuće scene koje su mi ostale duboko u sjećanju. A izuzmemo li te scene, u pozadini ostaje samo priča o poremećenoj obitelji, a za takvo nešto ne mogu reći da mi je zanimljivo niti originalno. Nekima su te scene izrazito nepodnošljive i teške, a ja moram priznati da su te scene jedino što je meni u ovoj knjizi bilo zanimljivo; te su mi scene držale radnju napetom i samo se u tim scenama nešto konkretno i događalo. Sve ostalo je jedna nimalo dinamična priča koja lagano teče i ne izaziva baš neko oduševljenje.

Puno ljudi me pitalo zašto se knjiga zove Smola i kakve veze to ima s ičim. E pa ima, ali to ćete sami otkriti jer ako to pojasnim onda vam ne preostaje puno iznenađenja tijekom čitanja. Iako sam se u ovom osvrtu najviše dotakla onog što mi se ne sviđa, ne želim da steknete dojam kako mi je knjiga bila bezveze jer zaista nije tako. Za mene je ovo jedan prosječan, dobar roman o temi o kojoj smo nebrojeno puno puta čitali, roman koji mi je ostao u sjećanju samo po određenim scenama i po ničemu više. Prilično dobar i silovit početak knjige brzo me privukao, no kako je radnja dalje tekla tako je moj dojam opadao. Nisam izvukla nikakve važne poruke niti pouke, a nisam se pretjerano ni zabavila. No, neovisno o mojem mišljenju, preporučam vam ovu knjigu jer više od svega volim kada imamo različite dojmove o knjizi i kada o tome možemo otvoreno pričati. 😉

Primjedbe