Bal luđakinja, Victoria Mas

Broj stranica: 212

Izdavač: Znanje

Moja ocjena: 5/5

Knjige poput ove uvijek me ostave u razmišljanju i za njihov osvrt obično trebam više vremena nego inače. Nevjerojatno mi je da je svega stotinjak godina unazad zaista vladalo ovakvo primitivno razmišljanje o ženama te da ih se na ovakav način kažnjavalo. U jednoj Francuskoj koja danas predstavlja modernu i razvijenu zemlju, krajem 19.stoljeća vladalo je društvo kojim su dominirali muškarci, a od žena se očekivalo da budu poslušne supruge i majke i svoje mišljenje zadrže za sebe. Sve one koje su se usudile usprotiviti, jasno reći svoje mišljenje, one čije je ponašanje bilo drugačije od očekivanog, one koje su predugo oplakivale svoje voljene ili se zaljubile u pogrešnog muškarca – sve one bile bi zatvorene u bolnicu Salpetrière.

Bila je to vrlo poznata, pariška psihijatrijska bolnica u koju su zatvarali isključivo žene, a bolnicom je vladao zloglasni doktor Charcot. Ne znajući hoće li ikada iz nje izaći, žene u toj bolnici postaju krpene marionete koje se vuku po dugačkim hodnicima, a vrijeme je njihov najveći neprijatelj. Njihovo ponašanje i postojanje dolazi gotovo do ruba ismijavanje na svakom Balu luđakinja. To je ples koji se organizira sredinom korizme, a za bolesnice to predstavlja najvažniji događaj godine. Tada se oblače u najljepše haljine, a cijela pariška buržoazija dolazi na bal kako bi tu jednu noć mogli biti u blizini luđakinja, dok su one oduševljene što ih napokon netko gleda, barem i na tih par sati.

Cijela priča o bolnici ispričana je kroz dva glavna lika: glavnu bolničarku Geneviève te devetnaestogodišnju Eugénie koju je vlastiti otac strpao u bolnicu jer je tvrdoglavo govorila svoje mišljenje, a uz to još i tvrdi da joj se obraćaju duhovi pokojnika. No kada se Eugénie počne javljati duh Genevièvine davno preminule sestre, ova će bolničarka početi mijenjati mišljenje o ženama koje se nalaze u bolnici. Donedavno očarana doktorom Charcotom i njegovim radom,  Geneviève uskoro postaje jedina osoba koja bi mladoj Eugénie mogla pomoći da pobjegne iz bolnice.

Bal luđakinja predivno je ispričana priča koja daje pravo glasa onim ženama koje su toliko dugo morale šutjeti. Ova knjiga prava je pobuna protiv ovakvog načina ponašanja prema ženama, a cijelim sam svojim bićem tijekom čitanja navijala za mladu Eugénie i vjerovala da će uspjeti pobjeći. Pravo ludilo zapravo se događa izvan zidova ove bolnice, u društvu kojim dominiraju zli, iskompleksirani, egoistični muškarci koji na sve načine pokušavaju ušutkati žene. Ovo je zanimljiva, tužna, mračna, ali podjednako motivirajuća priča koja dugo ostaje u mislima čitatelja. Ne znam je li me priča više rastužila ili razljutila. U svakom slučaju, pokreće vrtlog emocija i naprosto želite vrištati zbog žena iz ove knjige koje nemaju pravo glasa. Voljela bih da je knjiga malo dulja, nekako mi je kraj prebrzo došao. Također, voljela bih da smo imali prilike upoznati i druge žene iz bolnice i čuti njihove priče, razloge zašto su tu. Ali i bez toga, od mene imate veliku preporuku!