Mučna ljubav, Elena Ferrante

Naslov: Mučna ljubav

Autor: Elena Ferrante

Broj stranica: 153

Cijena : 99,00 kn

Izdavač: Profil

Moja ocjena: 8/10

Vjerujem da o autorici Mučne ljubavi ne trebam puno pisati. Iako i dalje ne znamo tko se zaista skriva iza pseudonima Elena Ferrante, ono što znamo jest da je ova mistična autorica vrlo dobro dokazala kvalitetu svog pisanja kroz tetralogiju Genijalna prijateljica, dok je ovaj roman zapravo njeno prvo dijelo kojim se predstavila čitateljima. Objavljen je u Italiji 1992. godine, dok je kod nas preveden 2019. godine u izdanju Profila.

Naslov Mučna ljubav zaista odlično opisuje ovaj roman u samo dvije riječi. Sve se zapravo i vrti oko toga. Samo što ljubav nebi trebala biti mučna, zar ne? Glavna junakinja ovog romana je Delia, autorica stripova koja živi u Rimu. Iščekuje posjet svoje majke Amalije nebi li zajedno proslavile njen rođendan, no majka se ne pojavljuje u dogovoreno vrijeme. Majka ju nazove i čudnim, nesuvislim razgovorom daje naslutiti da nešto nije u redu. Idući dan, Delia saznaje da joj se majka utopila. Odlazi na njen pogreb, a nakon toga kreće na putovanje po Napulju, rodnom gradu u kojem će pokušati rekonstruirati zadnje dane majčinog života i tako rasvijetliti njenu misterioznu i naglu smrt.

Lutajući ulicama Napulja, Delia otkriva puno više nego što je očekivala i željela. Kako bi saznala s kim je njena majka provela posljednje trenutke svog života, Delia će morati zaviriti i u skrivene kutke svoje mračne prošlosti u kojoj se skriva puno toga ružnoga. Od zlostavljanja u obitelji, vrlo kompliciranog i hladnog odnosa s majkom do teškog i uznemirujućeg odrastanja u disfunkcionalnoj obitelji.

Deliju je autorica prikazala kao nesretnu i nezadovoljnu osobu koja se suočava s vlastitim strahovima i duhovima iz prošlosti za koju je smatrala duboko potisnutom i zaboravljenom. Povratak u rodni kraj probudio je njena sjećanja, no tko će znati što se od svega toga zaista dogodilo, a što je s vremenom sama izmislila nebi li lakše potisnula traume iz djetinjstva. Zna li Delia što se zaista događalo u njenoj obitelji? Zašto Delia gotovo pa mrzi svoju majku? Možda zato što joj je toliko slična?

Knjiga sama po sebi je dosta teška za čitanje. Možda je prikladnije reći mučna za čitanje. Iako se proteže na svega 150 stranica, ja ju nisam pročitala u jednom dahu i stvarno mi je već nakon par poglavlja trebala pauza. Tema je dosta složena, uznemirujuća i teško probavljiva. Ali kada roman pročitate do kraja i kada sve sjedne na svoje mjesto, onda shvatite koliko je kvalitetno napisan i koliko će dojma ostaviti na vas. Autorica se detaljno posvetila ljudskoj psihi; ljudskim strahovima, emocijama, potrebama. Odlično je to kako je uspjela hrabro spojiti stvarnost i Delijina sjećanja na svoje teško odrastanje, a u tim sjećanjima ni sama ne zna što je istina, a što je njena mašta odradila. Koliko god teško i kompleksno ovo štivo bilo, isto toliko je i posebno i jedinstveno. U tome leži sva njegova čar, to je ono što će vas vući da čitate dalje.