Sluškinjina priča, Margaret Atwood

Naslov: Sluškinjina priča                         
Autor: Margaret Atwood
Broj stranica: 299
Cijena : 149,00 kn
Izdavač: Lumen
Moja ocjena: 8/10


Događa li se i vama da ponekad imate osjećaj kako je neku knjigu pročitao cijeli svijet, samo vi niste? Kod mene je to čest osjećaj J No ipak, ne čitam knjige zato što su ih pročitali drugi ili zato što su toliko razvikane na sve strane, nego smatram da za svaku knjigu postoji vrijeme i mjesto za čitanje, pa nastojim svakoj knjizi dati šansu i čitati ju onda kada dođe njeno vrijeme J Iako skoro već dvije godine slušam komentare o ovoj knjizi, kod mene je tek sada došla na red za čitanje. Načitala sam se i pozitivnih i negativnih komentara pa sam prije čitanja već imala neko podijeljeno mišljenje o knjizi, bez prevelikih očekivanja, a sada nakon čitanja, mogu reći da se slažem s nekim negativnim komentarima, ali svakako mislim i da ova knjiga spada u ladicu „obavezna štiva“.

Radnja se odvija u Republici Gilead, smještenoj na području SAD-a, a vrijeme radnje je neka bliža budućnost. Autorica nam nije otkrila kako je i zašto točno nastalo ovakvo društvo, no iz priče Sluškinje Fredove možemo zaključiti kako je svijet poharao neki događaj koji je uzrokovao nagli pad nataliteta. Zato je u ovom zastrašujućem društvu uloga žena svedena isključivo na rađanje djece, a potpunu kontrolu nad društvom preuzeli su muškarci Zapovjednici.


Fredova nam društvo opisuje kao strogu podjelu na muškarce i žene, pri čemu je uloga žena minimalna, a samo su muškarci vrijedni članovi zajednice. Žene se dodatno dijele na nekoliko društvenih slojeva, ovisno o njihovim ulogama. Prvi, viši sloj su Supruge; one su žene Zapovjednika i obično su neplodne i starije životne dobi. Sluškinje su takozvane hodajuće maternice, odnosno njihova uloga je da Zapovjednicima rađaju djecu. Marte su žene koje brinu o kućanstvu, dok su Tetke žene koje brinu o Sluškinjama, odnosno skrbe o njima i uče ih ponašanju kada budu dodijeljene Zapovjedniku. Spominju se još i Ekonosupruge – žene muškaraca nižih društvenih slojeva.

Cijela knjiga ispričana je u prvom licu i predstavlja svjedočanstvo Fredove o životu kod Zapovjednika u kombinaciji s njenim sjećanjima o životu kojeg je živjela prije; sretnom životu sa suprugom i kćerkicom. Unatoč tome, Fredova ostava dojam kao da se predala situaciji u kojoj se nalazi i kao da niti ne čini ništa kako bi svoja sjećanja ponovno oživjela, a to cijelu priču čini još tmurnijom i tužnijom.

Iako se čini kako je ovo horor društvo moguća budućnost ljudskog roda, autorica ističe kako smo sve ovo već vidjeli u zemljama poput Kine, SSSR-a, itd., te da u knjigu nije uključila ništa što već ljudi nisu radili u nekom prošlom vremenu i prostoru.

Knjiga je prilično teška za čitanje pa ovo sigurno neće biti jedna od onih koju ćete pročitati u jednom danu jer treba vremena da vam sjedne sve ono što nam autorica kroz ovu depresivnu i tmurnu priču želi poručiti. Također, radnja je spora pa nemojte očekivati nikakve turbulentne preokrete.

Unatoč tome što je knjiga takva kakva je, smatram da je ovo roman kojeg obavezno treba pročitati. Od prvog izdanja knjiga je prodana u nekoliko milijuna primjeraka, a po njoj je snimljena i TV serija koja je osvojila mnogobrojne nagrade. Sve ovo dovoljno govori o kvaliteti ovog romana i mislim da je to sasvim dovoljno razloga da ju pročitate. Lumen izdavaštvo najavljuje i skori prijevod druge knjige odnosno nastavak ovog romana, a ako ste nestrpljivi, u Školskoj knjizi možete pronaći nastavak na engleskom jeziku pod nazivom The Testaments.  

Primjedbe